BACHATA
Glazba koja se danas zove bachata pripada dugopostojećoj pan-latino američkoj tradiciji gitarske glazbe, musica de guittara, tipično izvođenoj s tri ili četiri svirača na jednoj ili dvije gitare, perkusijama maracas, claves, bongosima, guirom te marimbom ili marimbulom (bas sviran palcem).
U ranim 1960-im bachata postaje dijelom važne podkategorije gitarske glazbe. Iako romantična, razlikovala se od gitarske glazbe namijenjene plesu kao što su kubanski son ili guaracha. U narednim desetljećima glazbenici su ubrzavali ritam, a plesači razvili novi korak te se na taj način bachata priključila plesnoj glazbi. Popularni, prilično rašireni žanr romantične gitarske glazbe i najzaslužniji za razvoj bachate bio je upravo kubanski bolero.
Prije razvoja dominikanske izdavačke industrije i širenja masovnih nosača zvuka, bendovi bazirani na žičanim instrumentima bili su gotovo nezamjenjivi u raznim neformalnim događajima, poput zabave u nedjeljno poslijepodne poznate kao pasadias, spontanim okupljanjima u dvorištima ili na ulicama koji su bili poznati kao bachatas. Rječnik latino američkog španjolskog definira termin bachata kao juerga, jorgio ili parranda što označava zabavu, društvene večeri ili veselice. U Dominikanskoj Republici, kako sugerira rječnik, s obzirom na emocionalnu kvalitetu zabave, okupljanja podrazumijevaju glazbu, jelo i piće. Svirači su obično bili lokalni stanovnici, prijatelji ili susjedi domaćina, a obično ih se plaćalo jelom i pićem te rjeđe novcem. Zabave su često održavane subotom navečer i potrajale bi do zore te bi se tada servirala tradicionalna juha sancocho za preostale goste.
Pošto je glazba na takvim zabavama bila bazirana uglavnom na gitarama, snimke glazbe s istom bazom snimljene 60-ih i 70-ih godina od strane muzičara ruralnog porijekla nazvane su bachatama.
Riječ bachata također budi određene asocijacije, tako da zabave viših socijalnih krugova nikad ne bi bile zvane bachatas jer je taj termin bio povezan sa seoskim zabavama koje je karakteriziralo raskalašeno ponašanje.
Među Dominikancima postoji određeno neslaganje oko toga kada se točno počeo koristiti termin bachata za tu vrstu glazbe. Pošto ne postoji sistematsko istraživanje na tu temu, ljudi se uglavnom oslanjaju na vlastitu memoriju, koja opet varira u odnosu na njihovu dob, klasnu pripadnost ili na mjesto odrastanja. Prema samim bachaterosima, to je bilo 1970-ih kada se glazba bazirana na gitarama počela poistovjećivati s terminom bachata, koja je do tada izgubila svoje prirodne konotacije neformalnih okupljanja u dvorištima, ali i stekla negativni kulturni status povezan sa seoskom zaostalošću i vulgarnošću. Koristeći termin bachata na taj način, gitarski stil glazbe stvoren od strane siromašnih seoskih glazbenika, postao je sinonim za kič. Prijezir nije postojao samo prema glazbi i sviračima već i prema slušateljima, tako da je termin bachatero bio pogrdan i korišten za svakoga tko je imao bilo kakve veze s tom glazbom.
Kasnih 70-ih i 80-ih pogoršanje socijalnih i ekonomskih uvjeta reflektiralo se na bachatu tako da je tempo postajao brži, a romantične lirske tekstove, temeljene na boleru, zamijenilo je nasilje, pijančevanje, muško hvalisanje i ženskarenje. Kako je populacija siromašnih građana rasla, tako je termin bachata, koji je ranije sugerirao seosko porijeklo i niski socijalni status, bivao sve povezaniji sa kompliciranim setom nedoličnog ponašanja. Od svojeg izviranja 1960-ih bachata je držana za prekrutu, prevulgarnu i glazbeno prerustikalnu da bi joj se dozvolio ulaz u glavnu muzičku struju koju je predvodio merengue.
Sve do kraja 1980-ih bez obzira koliko su primjeraka bachate trgovine nosačima zvuka uspjele prodati, niti jedna se nije pojavila na top listama ili radio stanicama, iznimno i vrlo rijetko na televiziji, a bachaterosi su nastupali samo u klubovima za radničku klasu. Kao kontrast svemu, čak i drugorazredni merengue orkestri dobivali su veliki publicitet i promociju te bili pozivani na glamurozne zabave i u elitne klubove.
Bachata danas predstavlja važnu kariku u glazbenoj strukturi latino zajednice te uvelike osvaja glazbena tržišta izvan matične zemlje.