SALSA
Francuski pomorci koji su plovili na relaciji Kuba - Haiti doveli su na Kubu svoj narodni ples contradanzu koji se na Kubi miješao s plesovima afričkog porijekla te je tako nastao danzon - ples koji je od 1879. god. nacionalni ples na Kubi, popularan u svim društvenim klasama.
Krajem 19. stoljeća oslobođeni robovi koji su s današnjeg Haitia i Dominikanske Republike stigli na Kubu jako su utjecali na glazbu u istočnoj pokrajini Kube - Oriente Provence. Tu je došlo do fuzije španjolskog plesa i afričkih ritmova, što je rezultiralo novim glazbenim stilom – kubanskim sonom. Njega su 1917. u Havanu donijeli kubanski vojnici koji su služili upravo u toj pokrajini.
Ples je ubrzo prihvaćen s velikim entuzijazmom te je razvio jaku muzičku osobnost i proširio se po cijeloj zemlji. Son je ples koji ima iste elemente kao i danzon, ali je drukčiji u svojoj formi koja se sastoji od 4 takta te zbora koji pjevanjem odgovara solistu. U njemu afrički instrumenti nadvladavaju nad dotad prevladavajućim, i za Havanu tipičnim, orkestrima, te na taj način otkrivaju duboko ukorijenjeni afrički ritam.
Vrijeme nastanka sona, vrijeme je i pojave nekih novih instrumenata; primjerice: bongos, maribula, quiada, timbales, criolos, botijuela, palmadas, guiros, maracas, izvedenice gitare - tres, te claves – par cilindričnih drvenih štapova metalnog zvuka ključnih za vođenje plesača i održavanje ritma. U Havani su 1930-tih godina trube dodane sonu, a botijuelu je zamijenio bas.
Popularnosti sona uvelike je pridonio band Sexteto Habanero svojim brojnim nagradama, koncertima, gostovanjima i sudjelovanju u filmovima. Muzički pokret u sonu je bio toliko kreativan da je bio sposoban stvarati vlastite instrumente, interpretatore i koreografiju. U 1940-ima son je daljnje afro-kubaniziran upotrebom konga i bržeg tempa. Aranžman postaje bogatiji i podržava jači jazz utjecaj. Upravo je zreli, sofisticirani son iz 1950-tih postao kralježnicom onoga što će se kasnije nazvati SALSA.
SAD su krajem 19. st. pomogle Puerto Ricu da se oslobodi španjolske vlasti te su preuzele kontrolu nad otokom. 1917. je Puerto Rico Jonsovim aktom postao službeni teritorij SAD-a te omogućio putovanje domicilnih Portorikanaca u matičnu zemlju (SAD).
30-tih su godina prošlog stoljeća, zbog socijalnih i političkih pritisaka i ograničenja provođenih na Kubi i Puerto Ricu, mnogi ljudi emigrirali u SAD i Mexico i to ponajviše u gradove New York i Mexico City.
Zbog veće ekonomske moći New Yorka, upravo su u španjolskom Harlemu New Yorka ti ljudi napravili bum i odvojeni od glazbe svoje domovine, skuhali recept salse.
Termin SALSA upućuje na raznolikost plesova od kojih je ona sastavljena. Mnogi od tih plesova zadržali su svoju individualnost (son, mambo, guaracha, cumbia, cha cha cha, rumba...), a mnogi su nestali smiksani u salsi. U New Yorku ovaj je ples dobio poseban štih smiješavši se s elementima američke urbane glazbe i prilagodivši se lokalnom tržištu. Salsa je kao i rock produkt turbulentnih 1960-ih, nastala u dekadi duhovnosti, mobilizacije i preispitivanja. Latinosi (kojih je u N.Y. bilo gotovo 2 mil.) bili su inspirirani crnačkim pokretom i pokretom za civilna prava te su u eri ekonomskog napretka dostigli kritičnu masu i postali zreli za kulturno i sociopolitičko buđenje unatoč prisutnoj diskriminaciji.
Vizionari, Johnny Pacheco (vođa orkestra) i Jerry Masucci (filmski producent) osnovali su 1964. malu snimateljsku kompaniju zvanu FANIA koja je okupljala Karipske plesne bendove i distribuirala njihove ploče. U jesen 1973. organizirali su koncert za koji se kasnije pokazalo da je bio veliki stimulans u razvoju Latino glazbe. ˝Fania˝ je uvelike pridonijela njenom prihvaćanju jer je stvorila izvoznu robu koja je na svjetskoj sceni otvarala vrata latino ritmovima. Neki su ritmovi bili originalni, a neki ukradeni od kubanskih muzičara, što je bilo moguće radi blokade Kube.
Salsa je ´80 godina doživjela neke promjene u lirici i aranžmanu te postala romantičnija, što je iritiralo okorjele salserose, no zainteresiralo novu publiku i privuklo više obožavatelja latino ritmova.
Salsa se brzo širila među stanovništvom španjolskog govornog područja, tako da je pustila korijene ne samo u Puerto Ricu, na Kubi i u Dominikanskoj Republici već i u Venezueli i Kolumbiji. No nisu svi odmah prihvatili taj stil, ponajmanje bijelci i više društvene klase, ali do sredine 70-tih salsa je uspjela ˝zaraziti˝ i srednji sloj pučanstva te su te zemlje postale velika muzička tržišta.
Salsa je poput drva – ima puno korijena i grana, ali jedno deblo koje sve povezuje. Postoji više stilova salse, no nijedan nije bolji od drugog, već samo drukčiji. Salsa nije stilski homogena već je podložna utjecajima drugih glazbenih stilova i pravaca te lokalnih glazbenika i običaja. Zato se i kaže da je salsa internacionalni žanr.